Bogić Bogićević oštro osudio međunarodnu zajednicu zbog pasivnosti u Bosni i Hercegovini

BiH je za vrijeme rata tretirana kao šumski požar, međunarodna zajednica je pustila da vatra sama od sebe sve sagori.
Najveći problem u funkcionisanju države BiH je što je umjesto građanina pojedinca, u fokus postavljen građanin pripadnik nacije i kroz ovu prizmu se posmatraju svi porblemi. Čak se i socijalno ekonomska pitanja pojedinaca posmatraju kao nacionalni interesi, kazao je Bogić Bogićević na tribini pod nazivom “BiH na evropskom putu od nezavisnosti do danas”, koju je povodom obilježavanja 1. marta, Dana nezavisnosti BiH, organizirao Rektorat Univerziteta u Sarajevu.

Bogićević je u svom obraćanju podsjetio kako se pozivu na referendum za nezavisnu BiH odazvalo 64 posto stanovništva, a njih 97,7 posto je glasalo da BiH dalje nastavi svoje postojanje kao samostalna i suverena država. Također, podsjetio je i na događaje koji su se zbili u godini koja je prethodila referendumu, a koji su za cilj imali podjelu naše zemlje između Srbije i Hrvatske i njen nestanak.

Među takve događaje, prije svih, spadaju i susreti između Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana, prvo u Karađorđevu, a potom i u Tikvešu. Iako ne postoje pisani dokazi o ovim sastancima, zahvaljujući izjavama svjedoka, njihov sadržaj je postao poznat, a to je dogovor o podjeli BiH. Milošević i Tuđman su otišli tako daleko da su već formirali timove za crtanje granica novih država na ovim prostorima, koje su uključivale podjelu i nestanak BiH. Vođe tih timova su bili Smilja Avramov u ime Srbije i Dušan Bilandžić u ime Hrvatske.

  • Dokaz za njihov odogovor o novim granicama na ovim prostorima je i to da Tuđman i Milošević nikada jedan protiv drugog nisu ništa rekli, ni kada su bombardovani Vukovar i Dubrovnik, ni kada su se desile operacije “Bljesak” i “Oluja”. Uostalom, Tuđmanov savjetnik je samo tri dana nakon “Oluje” bio u Beogradu – dodao je Bogićević.

FOTO: KEMAL SOFTIĆ
Podsjetio je i na čuvenu sjednicu Predsjedništva tadašnje SFRJ, 12. marta 1991. godine, u vojnom bunkeru, kada je trebala biti donesena odluka o uvođenju vanrednog stanja. Odluka nije donesena upravo zahvaljujući Bogićevićevom glasu protiv, koji je u to vrijeme bio član Predsjedništva SFRJ u ime BiH.

  • Tada je vojska trebala preuzeti vlast, a da je ova odluka donesena, na ulicama bi se sasvim legalno našlo 200.000 vojnika, bez rezervnog sastava, 550 borbenih aviona i helikoptera, 2.300 tenkova i na hiljade topova i drugih artiljerijskih oruđa – napomenuo je Bogićević.

Istakao je kako se rat u BiH spremao u Beogradu, podsjetivši na sastanak Miloševića sa Radovanom Karadžićem, na kojem se govorilo o tome kada je najpogodnije započeti oružani sukob u BiH.

Nakon refernduma o nezavisnosti i sticanja međunarodnog priznanja, u BiH je počeo rat, prema planu koji je sačinjen u Beogradu, u komandi za specijalne načine ratovanja. Međutim, onima koji su započeli rat, a prije svih Miloševiću, na ruku je išlo i ponašanje međunarodne zajednice. Prema Bogićevićevim riječima pasivnost međunarodne zajednice se pretvorilo u njihovo saučesništvo.

  • U medijskim izvještajima u svojim zemljama međunarodni predstavnici su govorili kako je uzrok rata historijska mržnja među narodima. Govorili su kako se prema nama treba odnositi kao i prema šumskom požaru, odnosno da treba pustiti da vatra sama od sebe sve sagori – rekao je Bogićević.

Ratna mašinerija, koja je koordinirana iz Beograda, o čemu postoje i pisani tragovi, pokušala je realizovati dogovor Miloševića i Tuđmana, koji je uključivao i potpuni nestanak bošnjačkog naroda.

  • Međutim, niko ne može uništiti čitav narod. S druge strane, svakom narodu je potrebna država. Uostalom, dovoljno se podsjetiti sa čime se suočavaju Palestinci, koji nemaju svoju državu – dodao je Bogićević.

Vašingtonskim, a potom i Dejtonskim sporazumom, stvorena je postdejtonska BiH koja je zasnovana na etnonacionalnom principu. Zbog takvog uređenja, bez obzira ko se nalazio na vlasti, teško da može uraditi nešto značajno u poboljšanju funkcionalnosti države, smatra Bogićević.

Prema njegovom mišljenju, EU je devedesetih propustila priliku da prihvati cijeli region barem u pridruženo članstvo i tada bi se 20 miliona stanovnika bivše države naprosto utopilo u 500 miliona stanovnika Evrope, te da bi tako bio izbjegnut rat. Međutim, sada je već kasno za to.

  • Prošlo je vrijeme kada su se francuski i njemački predsjednici Giscard d’Estaing i Helmut Schmidt dogovorili da Grčka bude primljena u EU i to bude provedeno. Sada evropska administracija ima svoje procedure. Tu su upitnici, poglavlja, pregovori… Osim toga i Evropa ima svojih problema poput Brexita i izbora za Evropski parlament. Bojim se samo da se ne dogodi da proces prijema traje kao u slučaju Republike Turska, koja je pregovore o prijemu u EU zvanično počela 1987. godine – dodao je Bogićević.
Loading..