DNO DNA REPUBLIKE SRPSKE; KOMANDANTU ŠTABA VIŠKOVIĆU: Ko je organizator skupa u PU Prijedor?!

Volio bih da “komandant štaba”, kako se zadnjih dana titulira premijer Radovan Višković, javnosti i mojoj malenkosti objasni razloge okupljanja od najmanje 15 osoba u PU Prijedor, zakazanog za 03.04.2020. godine

Piše: BORISLAV RADOVANOVIĆ

Pa i da pitam: mogu li ja pozvati još 15-20 novinara i građana, kako bi svjedočili koliko ministar Dragan Lukač “poštuje” vanredno stanje?! Eto i sudovi su tokom vanredne situacije odgodili održavanje svih rasprava, a sudbina Republike Srpske ovisi o još jednom disciplinskom postupku protiv “blogera”. Treba znati i kakve kriminalčine je Lukač okupio da mi sude u ovom doticanju najdubljeg društvenog gliba!

Građani Republike Srpske da bi kupili hranu i druge nužne namirnice moraju ispred prodavnica stajati u redovima, udaljeni po dva metra, sa maskama i rukavicama, pri čemu samo jedna osoba smije biti u unutrašnjosti. O apotekama i bankama bolje da ne govorim.

Vidim da su strarijima od 65 godina napokon umilostili se odobriti izlazak iz stanova u precizno utvrđenim terminima, uz opasnost da neki nesrećnik umre prilikom trčanja od jednog do drugog mjesta. Kako saopštavaju odluke za mlađe od 18 godina još uvijek nije jasno smiju li djeca uopšte izaći iz stanova.

I sve se odvija pod budnim okom policije, uključujući i antiteroriste i žandarmeriju, a oni koji se usude izaći napolje tokom policijskog časa znaju kakav tretman prolaze. MUP RS svakodnevno saopštava koliko građana je kažnjeno zbog kršenja zabrana kretanja i okupljanja.

Na drugoj strani, sa podnaslovne fotografije vidite kako “komandant” Radovan Višković grupiše sopstveni štab na redovnim sjednicama. I to za potrebe službenog fotografisanja, a šta rade kad ostanu sami možemo samo pretpostavljati.

Nakon potvrđene zaraze kod ministra Klokića očekivali smo da kompletnu Vladu RS registruju u okviru tog famoznog “klastera tri”, pa i pošalju u samoizolaciju ili karantin. No, komandant Radovan Višković očigledno ima dvostruke aršine povodom sopstvenih odluka.

Nadam se da je iz uvoda jasno zašto udaram na “vrhovnog komandanta štaba” Radovana Viškovića, kao oficijelnog odgovornog za sva dešavanja u Republici Srpskoj. Zbog njegovih odluka sudovi i tužilaštva sveli su rad samo na onaj neizbježni minimum procesnog djelovanja, dok 99% predmeta čeka okončanje ovog koronaludila. Vidite kako banjalučko tužilaštvo odbija provesti postupak pritvaranja čak za razbojništva.

Gro javnih ustanova Republike Srpske odavno je zatvoreno (škole, fakulteti, muzeji, biblioteke…), odnosno djeluju samo one neophodne za ovakvu situaciju. Pritom su svi obavezni voditi računa o međusobnoj udaljenosti, broju prisutnih, zaštitnim sredstvima i slično.

U takvoj situaciju disciplinska komisija za državne službenike PU Prijedor zakazuje održavanje rasprave u jednom od desetak disciplinskih postupaka pokrenutih protiv mene u zadnjih pola godine. Suspendovan sam, odnosno onemogućen sam u vršenju poslova državnog službenika, a po ovoj komisiji moguće je da činim disciplinske prekršaje i tokom takve situacije.

Znate, da bi radnika teretili zbog kršenja radne discipline neophodno je da doista radi. Elementarna pretpostavka disciplinskog gonjenja. No, godinama takav princip ne važi kad sam ja u pitanju i nema smisla na to trošiti riječi. Problem je što u mom slučaju postoje odstupanja čak i kad je vanredna situacija proglašena, a čeka se potvrđivanje odluke parlamenta o uvođenju vanrednog stanja.

Zato je “normalno” da PU Prijedor sutra, 03.04.2020. godine, održi “javnu raspravu” po disciplinskom postupku protiv mene. Potenciram princip javnosti zajamčen Uredbom o disciplinskoj odgovornosti državnih službenika u organima republičke uprave RS, obzirom da odredbe iste oko javnosti postupka nisu stavljene van snage. No, o tome kasnije.

Problem je što u minimumu 15 osoba mora se “okupiti” povodom ovog postupka, od čega 7-9 aktera u svakom momentu mora biti prisutno u istoj prostoriji i to bar 4-5 sati.

Kako ne bi bilo špekulacija oko pomenutih brojeva izlazim sa vrlo preciznim podacima. Disciplinsku komisiju čine tri člana i zapisničar. Obavezno je prisustvo disciplinskog tužioca, te mene kao optuženog. Kad uračunate mog advokata eto nas na sedam osoba koje u svakom momentu moraju biti prisutne u istoj prostoriji.

Na to dolazi oštećeni, tjelohranitelj načelnika PU Prijedor, policajac Danko Karanović, koji ima pravo na prisustvo i učešće u postupku, čime se broj prisutnih povećava na osam. U postupku su predložili dva svjedoka optužbe, šta znači da tokom saslušanja svjedoka u prostoriji istovremeno treba biti bar devet prisutnih. Ako bi suočavali svjedoke i deset!

Na drugoj strani imam potrebu za predlaganjem najmanje pet svjedoka iz kategorije zaposlenih u PU Prijedor. Moram od podnosioca inicijative za pokretanje postupka i našeg zajedničkog pretpostavljenog doznati, pa i procesno utvrditi, ko je naredio moje nezakonito disciplinsko gonjenje. Pored njih saslušanjem voditelja prethodnog postupka valja utvrditi povrede mojih prava na odbranu.

Obzirom da, po već ustaljenoj praksi, naoružani pripadnici PU Prijedor konstantno tvrde kako životno strahuju od mene nenaoružanog i to usred štićenog objekta policije sa preko stotinu naoružanih policajaca (sve sa specijalnim snagama), odnosno prijavljuju me za krivično djelo “ugrožavanje sigurnosti”, moramo postupkom i tu dimenziju raspraviti.

Dakle, pošto je disciplinski postupak direktno vezan za krivični imam potrebu saslušati bar jednog inspetora i jednog rukovodioca, a kako bi razjasnili ko je koga u datoj situaciji uopšte mogao ugroziti. Pošto sam i ja podnio prijavu protiv policajca Karanovića za isti događaj, najbolje bi bilo doznati mišljenjem okružnog tužioca, ali time otvaramo dodatnu dimenziju spornog “okupljanja”.

Znači, na prednjih deset aktera postupka dodajmo pet svjedoka po mom prijedlogu i eto nas na 15 osoba i to samo u domenu zaposlenih u PU Prijedor. To je bez pomenutog okružnog tužioca i vještaka psihijatrijske struke koji bi razjasnio da li je moja reakcija na kontinuirane fizičke napade, prijetnje, teške uvrede i slične radnje od strane policajca Danka Karanovića bila uzrokovana torturom.

Pošto sam Karanovića više puta prijavljivao u PU Prijedor, te tražio razgovore sa njegovim i našim zajedničkim pretpostavljenima zbog višegodišnjih problema i incidenata, te više krivičnih postupaka, ima osnova za traženje saslušanja još bar deset svjedoka – uz pronalaženje pozamašne službene dokumentacije.

Na to dolazi nekoliko svjedoka izvan pomenutih, a koje bih uveo preko pismena i materijalnih dokaza koje posjedujem. No, time već ulazimo u domen zakazivanja nove rasprave i zato ostajem na početnih minimalno 15 aktera “skupa” zakazanog za 3. april.

Sad se vraćam na pomenuti zajamčeni princip javnosti postupka. Ima li smisla da pozovem novinare, građanske aktiviste i predstavnike udruženja, pa sve do građana koji bi svjedočili sa kakvim nezakonitim i sramnim postupcima se godinama nosim? Na njihovih 15 osoba da i ja pozovem toliko, pa da napravimo opštenarodno zborovanje.

Može komisija zabraniti prisustvo javnosti povodom sopstvenog srozavanja do nivoa najgoreg režimskog i lopovskog šljama, ali nas to vodi ka logičnom pitanju: zašto u datoj situaciji zakazuju postupak? Pobogu, imaju protiv mene pokrenutih bar deset postupaka i mogu mi izreći kaznu otkaza kad god požele. Ili kad im Lukač naredi.

Elem, šta je sa posljednjim održanim pretresom, koji sam napustio zbog nezakonitih odluka komisije? Zašto mi Lukač u tom postupku nije dao otkaz?! Već sam pisao o tome: nije cilj prekid radnog odnosa, nego provociranje incidenta ili stvaranje pretpostavki za novo nezakonito hapšenje po već ustaljenom principu lažnih optužbi da ja svako malo nekog “zamalo ubijem”.

Je li Lukač ikada javnosti objasnio zašto je lagao da sam imao pištolj prilikom godinama medijski eksploatisanog incidenta sa Daliborom Ivanićem i istim tim Dankom Karanovićem. Nisam bio naoružan, niti oružje uopšte posjedujem, a to što ministar može lagati prilikom izvještavanja parlamenta samo je pokazatelj u kakvom društvu živimo. Kad je pomenute laži trebao ponoviti pred anketnim odborom skupštine za ubistvo Davida Dragičevića i gledajući me u oči – “junak” je počeo histerisati da smo morali načiniti pauzu. Gnjida k’o gnjida!

U konačnici već sam objasnio kako gnjida Lukač i njegove skutonoše zloupotrebljavaju čak i ovu situaciju ne bi li nekako riješili “problem blogera”, a zbog čega izbjegavam dolaske i zadržavanja u objektima policije i pravosuđa. Jasno kažem: dostavite mi odluke tih vaših “procesa”, pa se vidimo na sudu. Normalno, kad sudovi prorade!

Nadalje moram javno poručiti “komandantu štaba” Radovanu Viškoviću da nije odmakao od nivoa “narko-mazge” Nasera Orića, kako sam ga nazvao prilikom objelodanjivanja kanala međunarrodnog krijumčarenja droge preko Zvornika. Kad je onomad išao kod Dodika tražiti udaljavanje banjalučkih inspektora iz Zvornika, jer su tri puta onemogućili prebacivanje droge iz Srbije u Srpsku. I pored policijskog obezbjeđenja sa obe strane Drine banjalučki inspektori su uspjeli razbiti taj narko-koridor. Pisao sam o tome i Viškovića nazvao “narko-mazgom” Nasera Orića.

Treba “vrhovni komandant” Radovan Broz znati i kakvu grupu kriminalčina je njegov ministar okupio za ovu priliku. Prijedorčani znaju kakav kriminalac i siledžija je “oštećeni” u disciplinskom postupku, vječiti tjelohranitelj prijedorskih načelnika, policajac Danko Karanović. Preko dvije decenije načelnici se smjenjuju kao na traci, a Karanović ostaje na istoj poziciji – nezakonitog bodigarda (inače nemaju načelnici pravo na fizičko obezbjeđenje).

Karanović je postao posebno moćan od kako je za ministra došao njegov zemljak Dragan Lukač. Očekivano obzirom da ovaj policajac dobro zna kakvim kriminalom se Lukač bavio kao policajac u Bihaću (do ubistava!), pa sve do toga kako je rat započeo na strani Alije Izetbegovića. Već sam pisao kako je Karanović na noge Lukaču donio falsifikovanu trenersku diplomu iako ovaj pojma nije imao gdje se u Novom Sadu nalazi fakultet na kom je “diplomirao”.

Objavio sam i kako je Lukaču falsifikovanu diplomu nabavio njegov i Karanovićev stari kriminalni saradnik Mirko Tufegdžija – nekadašnji načelnik CJB Prijedor. No, sad moram u priču uvesti još jednu njihovu kriminalnu saradnicu – Ranku Vlajinović iz PS Kozarska Dubica.

Ranka Vlainović i još dvije službenice dubičke policije, zajedno sa matičarima i drugim saučesnicima, pohapšene su zbog organizovanog kriminala u domenu izdavanja krivotvorenih pasoša, ličnih karata, saobraćajnih dozvola i drugih javnih isprava. Posebno su upamćene jer su pred bombardovanje Srbije izdavale lažne pasoše i druge dokumente Albancima sa Kosova. Zamislite, Šiptare su registrovali da su rođeni u stoprocentno srpskim selima oko Dubice, a možete zamisliti kako su to ljudi doživljavali tokom bombardovanja Srbije.

Znači, Ranka Vlajinović je uhapšena, procesuirana i udaljena iz MUP-a zbog organizovanog kriminala. No, njen kriminalni bos Mirko Tufegdžija pobrinuo se da razvali istragu i sve tri otpuštene službenice vrati na posao. Normalno, prije svega je štitio sebe obzirom da ni sam nema predstavu koliko hiljada lažnih isprava je izdato po njegovim naređenjima ili odobrenjima. Da ne ulazim u druge oblike kriminala kojima se bavio, a mnogo su teži od krivotvorina.

Upravo pomenuta Ranka Vlajinović je postavljena za predsjednika disciplinske komisije koja mi sudi u ovom i gro drugih postupaka. Posjedujem poprilično dokaza kakve nezakonitosti u disciplinskim postupcima su činili ona, Lukač i ostatak “ekipe”.

Kad sam septembra 2016. zbog takvih nezakonitosti izveo protestni performans ispred PU Prijedor prvo su mi maltretirali porodicu, a onda me je pomenuti Karanović i fizički napao. Kad sam sve prijavio dežurnom tužiocu slagali su da sam ja njih “ugrozio” i mene uhapsili. Na sramotu kompletne Republike Srpske suđenje traje pune tri i po godine, a još nije održan nijedan glavni pretres – iako kontinuirano tražim da mi sude.

Godinama sam kao inspektor suzbijao i procesuirao nezakonito izdavanje ličnih dokumenata i javnih isprava od strane MUP RS. Govorim o više hiljada dokazanih krivičnih djela kroz istrage na entitetskom, državnom i međunarodnom nivou, kakvima sam se kao profesionalac nekad ponosio. I danas dočekam da mi sude bitange čiji sam kriminal razotkrio i procesuirao.

Trebam li otvarati pitanja istraga oko međunarodnog krijumčarenja oružja, a posebice kako je oružje iz Prijedora prodavano na Kosovu i to tada terorističkoj OVK. Čijim sve oružjem su terorističke grupe na Kosovu naoružane do novoa vojske i sposobnosti ratovanja?! Ili, koliko je ličnih karata i pasoša pripadnicima OVK izdala pomenuta Ranka Vlajinović? Hoćemo li se pozabaviti tim pitanjima?

Možemo otvoriti i pitanja nekoliko desetina ekspolozija u Prijedoru, Sanskom Mostu i Ključu, povezanih sa pomenutim međunarodnim krijumčarenjem oružja. Znam poimenično Srbe koji su pod zaštitom vlasti prodavali oružje (čak i artiljerijsko) , municiju i opremu Bošnjacima, a ovi dalje distribuirali. Možemo poimenično otvoriti pitanja kako su Srbi isfinancirali namjensku industriju u Federaciji BiH u domenu proizvodnje oružja i municije.

Bosna i Hercegovina i Srbija decenijama su na rubu zabrane izvoza oružja i municije zbog kršenja embarga prema Siriji, Afganistanu, Iraku, Libiji, pa sve do Islamske države. Hoćemo li otvarati priče oko aktuelne afere prodaje zvorničke glinice Iranu za njihov nuklearni program, ali iz ugla mojih saznanja? Pa da to povežem sa međunarodnim krijumčarenjem heroina, sa posebnim pojašnjenjima kako su uspjeli objediniti kanale heroina i kokaina.

Moji dugogodišnji čitaoci znaju koliko puta sam pisao o svim prednjim navodima i problemima, odnosno da godinama objelodanjujem istinu o kriminalizaciji država bivše Jugoslavije i u koliko dubok glib smo zapali. No, objavio sam tek “vrh ledene sante” onoga šta znam, a dobrim dijelom zato što su mnogi procesi u toku i ne smijem ometati interes istraga. Sa druge strane nekad svojim objavama moram “pogurati” pojedine istrage.

Nadam se da je sad razumljivo zašto je kriminalnim strukturama stalo da me progone i tokom vanredne situacije, odnosno vanrednog stanja. U stvari zašto upravo zloupotrebljavaju aktuelnu situaciju za eliminisanje “mrskog blogera”. Elem, navikao sam je sa ovom bandom boriti, a narod neka dobro razmisli kome je u ovoj nesreći povjerio “zaštitu” i sopstvenu budućnost.

Nastaviće se… i nakon što me ponovo kazne zbog ovakvih objava “izazivanja panike i nereda”!

(Prenosimo sa autorovog bloga)

Loading..