“Generale Dudakoviću, Sanski Most je oslobođen” –Uloga Gardijske brigade ARBiH u oslobođenju Bosanske krajine

Naredbom načelnika Generalštaba Armije Republike Bosne i Hercegovine br. 5 od 23. avgusta 1995. godine, formirana je elitna jedinica ARBiH – Gardijska brigada, koja je trebala činiti preteču buduće profesionalne vojske. Za komandanta brigade je postavljen pukovnik Dževad Rađo. I pored toga što je vizija brigade bila da nakon rata čini okosnicu profesionalne vojske, njezina uloga u završnici rata ostat će upisana zlatnim slovima i predstavljat će jedan od nezaobilaznih faktora kada je u pitanju odbrambeno – oslobodilački rat.

Naredbom generala Delića, 5. oktobra 1995. godine, brigada biva upućena u Bosansku krajinu kao ispomoć jedinicama 5. i 7. korpusa ARBiH koji su odolijevali žestokoj kontraofanzivi Vojske Republike Srpske, čiji je cilj bio povratak ogromnog dijela izgubljene teritorije u toku druge polovine mjeseca septembra. Tokom 15 dana, koliko su boravili u Bosanskoj krajini, gardisti ARBiH su proveli devet dana u defanzivi i četiri u ofanzivi. Njihov blistavi put biće okončan 20. oktobra kada su se istim putem vratili u Sarajevo. U povratku im je put bio duži za 45 kilometara, jer su u ona prva četiri dana napredovali toliko – od Sanice prema Prijedoru, da su sami sebi produžili put povratka kući. Za svih 15 dana borbi u Bosanskoj krajini sve zadatke su izvršili, a prema komentarima pripadnika Gardijske brigade, ostala im je neostvarena samo jedna želja – da se kući vrate preko Brčkog.

Za četiri dana žestoke ofanzive, gardisti su potpuno slomili otpor VRS. Naročito je njihova uloga došla do izražaja 9. i 10. oktobra 1995. godine, u širem rejonu Sanice, kada su potpuno razbili četiri brigade VRS – 17. ključku, 6. sansku, 15. bihaćku i 7. odred specijalne brigade MUP-a RS. Treba naglasiti da su u toku borbi imali znatnu podršku nekoliko brigada ARBiH. Desno su im podršku pružali pripadnici 117. i 510. brigade, a lijevo pripadnici 502. brigade i vojna policija 5. korpusa ARBiH. Komandant Gardijske brigade, pukovnik Rađo, ističe da su na glavnom pravcu napada, zajedno sa dijelovima 502. brigade i vojne policije, postigli operativno – taktičko iznenađenje, izvršivši klasično rasijecanje srpskih položaja, a zatim munjevitim prodorom uletjeli su u Sanski Most. Ulične borbe u Sanskom Mostu su vođene oko zgrade pošte i MUP-a, ali je otpor uspješno eliminisan. Grad je zvanično oslobođen u 20 sati 40 minuta, 10. oktobra 1995. godine, kada je pukovnik Rađo reportirao generalu Dudakoviću riječima: “Generale Dudakoviću, Sanski Most je oslobođen”. Nakon ovog uspjeha gardisti su dobili novo naređenje da krenu prema Prijedoru i Omarskoj. Prijedoru su se primakli na deset do petnaest kilometara, a Omarskoj na pet do šest kilometara. Prekid vatre koji je nastupio 12. oktobra, spriječio je daljni prodor gardista nakon čega su oni prešli u defanzivu, sve do povratka kući.

I nekoliko anegdota pripadnika Gardijske brigade dovoljno govore koliko je opasan bio završni ratni put brigade. Hasan Zerdo, svjedoči da su gardisti toliko brzo napredovali da Arkanovci, koji su se nalazili na tom dijelu ratišta, nisu stigli dignuti u vazduh most u selu Poljak, ispod kojeg su postavili veliku količinu dinamita. Gardisti su bili brži i razminirali most, pa su tenkovi sa oznakama ARBiH, preko mosta prešli nesmetano i nastavili napredovanje prema Prijedoru. Također, jedan neobičan susret sa srpskim vojnicima se desio u zaseoku Zdene. Naime, četa vojne policije Gardijske brigade zalutala je u noći 10. oktobra među srpske vojnike. Na punktu su ih zaustavili srpski vojnici i pitali ih ko su. “Mi smo gardisti”, odgovorio je Rusmir Letić Rus. “A mi smo 17. ključka”, odgovorio je srpski vojnik. Iako su gardisti u prvi mah pomislili da se radi o pripadnicima 17. viteške brigade ARBiH, svjetlo je u isti mah obasjalo i srpske kokarde i beretke sa ljiljanima. Gardisti su bili ipak brži, pa su srpski vojnici likvidirani.

Ulogu Gardijske brigade najbolje je objasnio komandant 5. korpusa, Atif Dudaković, kada je nekoliko dana nakon oslobođenja Sanskog Mosta izjavio: “Ističem da je Gardijska brigada prva ušla u Sanski Most i činila glavninu snaga koje su oslobodile Sanski Most” i pri tome pohvatio komandanta gardista Rađu kao “uzor starješina naše Armije”.

Leave a Reply