POGLEDAJTE KAKO JE LEGIJA IZDAO SRBE – Otkriveni tajni dokumenti

Ivan Brigović iz Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata opsežno je koristio dokumente Srpske Krajine i opisao okolnosti iz proljeća 1995. Tako je otkrio učešće Milorada Ulemeka Legije u ratu tokom “Bljeska”, tačnije kako je okrenuo leđa Srbima!

Kako hrvatski Ekspres prenosi njegove riječi akcija ‘Bljesak’ pomno je planirana i za nešto manje od 31 sat borbi oslobođeno (za Hrvate)je oko 500 kilometara teritorije.

Osnovna zamisao operacije bila je presjeći 18. korpus Srpske vojske Krajine na pravcu Novska – Okučani – Nova Gradiška, blokirati Jasenovac, izbiti na Savu i organizovati odbranu na državnoj granici da bi se u zaleđu neometano dovršila operacija.

Srpske snage brzo su razbijene i pripadnici srpske vojske stekli su utisak da su ih iz BiH i Srbije izdali.

Naime, tijekom akcije ‘Bljesak’ Srbima je izostala ospesžna pomoć, a do njih su došle tek manje, uglavnom policijske jedinice, od kojih su neke sudjelovale i u borbama. Ivan Brigović iz Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata opsežno je koristio dokumente Srpske Krajine i detaljno opisao okolnosti zbog kojih su srpski pobunjenici u zapadnoj Slavoniji ostali bez pomoći. U svom radu on piše da je tijekom ‘Bljeska’ u pomoć Srbima došlo tek 40 pripadnika ‘Cigine grupe’ koji su sudjelovali u borbama oko Nove Varoši, kao i pripadnici ‘Minđušara’ iz Knina i jedinice ‘Ljute’. Oni su pokušali izvršiti prodor iz smjera Stare Gradiške, a do tad su bili angažirani u sklopu akcije ‘Pauk’ oko Bihaća.

“Analizom ovih podataka vidimo kako je pomoć vojnih i policijskih snaga iz drugih dijelova RSK bila zanemariva, što je negativno utjecalo na moral pobunjenih Srba u zapadnoj Slavoniji, posebice zato jer je najavljivan dolazak više tisuća ljudi”, piše Brigović i nastavlja: “Vidjevši da se situacija u zapadnoj Slavoniji nepovoljno razvija, Glavni štab pobunjenih Srba pripremao je operacije u istočnoj Slavoniji i Lici, od kojih se odustalo zbog kašnjenja priprema i sklapanja sporazuma o prekidu vatre. Ipak, dokumenti pokazuju da Srpska vojska krajine 2. i 3. svibnja 1995. na području sjeverne Dalmacije zaposjeda kotu 207 u selu Kašić te položaje u Gardijanima, Velikoj Glavi i Prokljanu, koji su se nalazili u tampon-zoni, dok hrvatske snage zaposjedaju objekte Trlo i Repetitor. Veliku nadu i znatnu pomoć zapadnoslavonski Srbi očekivali su od bosanskih Srba.

Čak se, zbog nepovoljnoga strateškog položaja, smatralo kako ne može ni biti uspješne obrane zapadne Slavonije ako se ne angažira Vojska Republike Srpske. Prema navodima generala Čeleketića koji je zapovijedao srpskim snagama tijekom akcije Bljesak i pukovnika Marka Vrcelja, postojao je i vojni savez između pobunjenih hrvatskih i bosanskih Srba, što se očitovalo u njihovu zajedničkom Vrhovnom savjetu obrane, o kojem u dokumentima nije nađena nikakva pismena potvrda. No, iluzija o pomoći bosanskih Srba nestala je 1. svibnja 1995., kada general Momir Talić, komandant 1. krajiškog korpusa, koji neslanje vojne pomoći pravda ozbiljnom ugroženošću srpskog koridora u Bosanskoj Posavini, preko radija Banje Luke izjavljuje da rat u zapadnoj Slavoniji nema nikakve veze s njima, pa će se 1. krajiški korpus držati po strani. Pritom Press centar 1. krajiškog korpusa upućuje “Upozorenje hrvatskoj strani”, potvrđujući još jednom svoje distanciranje od sukoba, ako “HV ne bude granatirao Republiku Srpsku”.

Upravo zbog tih okolnosti Milan Martić se 2. svibnja 1995. obratio srpskim pobunjenicima u zapadnoj Slavoniji i uvjeravao ih da nije riječ o izdaji nego je, kako je rekao, “neprijatelj trenutačno nadmoćniji”, te da su za odmazdu raketnim sustavom ‘Orkan’ napali Sisak, Karlovac i Zagreb. Brigović dalje piše: “O izostanku pomoći bosanskih Srba, govori i spis nepoznatog autora, datiran 3. lipnja 1995. godine. U njemu se navodi kako su, na inicijativu Radovana Karadžića, tijekom travnja 1995. nekoliko puta u Bosni i Hercegovini održani tajni sastanci na kojima se, u nazočnosti Milana Martića i generala Čeleketića, raspravljalo o budućnosti zapadne Slavonije. Na tim je sastancima vođa bosanskih Srba navodno zastupao tezu o besmislenosti obrane zapadne Slavonije i predlagao njezinu zamjenu za Orašje, Bosansku Posavinu ili novac, smatrajući je dijelom RH.

Prema tom dokumentu, događaji na području zapadne Slavonije u travnju i svibnju 1995. bili su dio unaprijed smišljenog scenarija, što, iako o tome nema potvrde u drugim dokumentima, potiče srpske priče o izdaji.” A zapravo, već je i njima tad bilo jasno da rat protiv Hrvatske ne mogu dobiti, ne samo zbog vlastite demoraliziranosti, nego i zbog moralno jače i organiziranije Hrvatske vojske. Osim toga, kako piše Brigović, zapadnoslavonski Srbi ostali su i bez zračne potpore, koju su im prema ratnom planu trebali pružiti zrakoplovi Republike Srpske s aerodroma Mahovljani. Prema riječima komandanta 105. vazduhoplovne brigade SVK iz Udbine, potpukovnika Ratka Dopuđe, koje nitko drugi ne potvrđuje, bosanski su Srbi 7. veljače 1995. na sastanku u Banja Luci obećali pružiti zračnu podršku, bez obzira na zrakoplovstvo NATO saveza i zabranu letenja nad Bosnom i Hercegovinom, što se nije dogodilo.

Uz to, izostala je i prava potpora 105.vazduhoplovne brigade SVK, smještene na aerodromu Udbina, koja je, dobivši ujutro 1. svibnja 1995. od Glavnog štaba SVK naređenje ‘’za podizanje mera b/g’’, bila spremna pomoći. Na kraju su, na zahtjev pukovnika Laze Babića, a prema naredbi generala Čeleketića, od svih pripremljenih zrakoplova i helikoptera, poslana samo dva helikoptera, kojima nitko nije mogao reći što treba gađati.” General Čelektić, koga Milislav Sekulić, ističući da je u tome imao potporu Milana Martića, optužuje za sprječavanje njegove upotrebe, nekorištenje zrakoplovstva pravdao je zaključkom Glavnog štaba, koji je vjerojatno donio sam ili u dogovoru s Martićem, da zrakoplovi, zbog mogućnosti hrvatskog napada i na ostala područja pod srpskom kontrolom i zabrane leta nad Bosnom i Hercegovinom, ne bi mogli uspješno izvršiti akciju u zapadnoj Slavoniji. U srpskim dokumentima se spominje i pogibija našeg heroja Rudolfa Perešina jer navode da su tijekom borbi oštetili dva hrvatska helikptera i srušili MiG21 koji je oko 13 sati 2. svibnja kraj Stare Gradiške oborilo topništvo smješteno u selu Kozincima u BiH.

Izosatala je i pomoć Beograda što je naročito razočaralo pobunjene Srbe i dalo im osjećaj izdaje. Osim toga od prosinca 1994. godine, sve do ljeta 1995. godine u tzv. Autonomnoj pokrajini Zapadnoj Bosni, Fikret Abdić je uz pomoć brojnih srpskih jedinica i zapovjednika vodio borbe protiv 5. korpusa BiH, kako bi se vratio na vlast i pokazao svijetu da nisu svi Bošnjaci jedinstveni u borbi za BiH. Abdiću je podršku dao Slobodan Milošević, a na terenu to su bili i najzloglasniji srpski zapovjednici, poput Arkanove desne ruke Milorada Ulemeka Legije, Radovana Karadžića, Milana Martića, Ratka Mladića i Mile Novakovića. Uz Fikreta Abdića stali su Srpska Vojska Krajine, Vojska Republike Srpske, Crvene beretke, Srpska dobrovoljačka garda i Škorpioni, no nitko od nijh nije uspio spasiti pobunjene Srbe u zapadnoj Slavoniji jer je ‘Bljesak’ bila doista vrhunski organizirana operacija, koja je najavila slavnu akciju ‘Oluja’, koja je uslijedila tri mjeseca kasnije.

Loading..