Potresan slučaj obezglavljivanja logoraša u Vlasenici tokom agresije ’92 – ’95

Radnik vojnog odsjeka Kladanj – Drago Nastić podigao mi je ruku i, kao navodno rekao da će pokušati da me izvuče odavde, u što ja nisam uopšte vjerovala. U tom momentu zagrabio me je za kosu i rekao: “Vidi kako se biju balije”. Ubio je dvojicu logoraša bez ikakve milosti. Tada im je Jenki naredio da me ne voze nikuda, jer sam ja dobra za njihove linije i naredio stražaru da me kod njega odvedu u dva sata po ponoći. Bila sam tek porođena i izmučena, sve mi se vrtjelo po glavi ono najgore. Odveli su me kod njega, stajala sam pored vrata kao ukopana. Gledamo me je malo duže i onda progovorio: “Moram ti za*lati to dijete”. Odbacio me je od sebe, a u momentu je ispalio metak pored mene u zid. Metak se odbio i pogodio pravo u glavu jednog logoraša, koji je od posljedica ranjavanja i umro. Onesvijestila sam se. Pred samu zoru Jenki je vršio odabir logoraša – žena sa manjom djecom. Izabrao je 42 logoraša i probro je još starih ljudi – sve je to stalo u tri autobusa.

“Odvukli su nas ponovo na Pelemiše (logor Sušica – Pelemiš, općina Vlasenica). Došli smo na domak Pelemiša – svi autobusi su se zaustavili. Tu su nas dočekali Srbi iz Kladnja, koje ja dobro poznajem, ali sam imena baš sva zaboravila. U tom momentu nam je prišao jedan mlađi četnik koji je zgrabio jednog starca i zalao ga (odsjekao mu glavu u sred autobusa, taj mladić se zvao Nešo Gagić – brat zalanog logoraša još je živ i živi u Kladnju). Tijelo zalanog su bacili u šumu, a glava je ostala u autobusu. Nešo je udario šamar Manjić Sada i natjerao ga da briše krv u autobusu i da iznese glavu zalanog čovjeka. Sve je to trajalo nekoliko sati dok nisu stigli kamioni da voze starce u pravcu Kladnja”…

Izvor:bosnae.i

Leave a Reply