ŠEGRT BALKANSKOG KASAPINA NE ODUSTAJE POKUSAVA NA SILU ODCJEPITI RS

Liga socijaldemokrata Vojvodine (LSV) postavila je danas pitanje ministru spoljnih poslova Srbije Ivici Dačiću da li je on autor provokativnog transparenta ispred njegovog ministarstva na kome piše da “Ako Kosovo nije Srbija, ni Republika Srpska nije Bosna”, i pored koga se nalazi ruska zastava.
“Pitamo Ivicu Dačića da li je to politika koju kao ministar spoljnih poslova zastupa? Da li je priča o „korekciji granica“ između Srbije i Kosova samo uvod u novi sukob u Bosni i Hercegovini? Ako ne stoji iza navedenog transparenta i ratnohuškačke poruke koja se iza njega krije, pitamo zbog čega kontroverzni transparent nije uklonjen?

Ako o zgradu Ministarstva spoljnih poslova Srbije, u ulici Kneza Miloša, svako može da kači poruke koje želi, LSV pita Ivicu Dačića da li će ispred ulaza u svoje ministarstvo dopustiti transparent sa natpisom: Ovo nije Rusija!

Transparent sa navedenom porukom LSV će doneti već sljedeće nedjelje i razapeti preko postojećeg, ako on ne bude uklonjen”, navodi se u saopštenju.

Notorna je činjenica da se Dačić zalagao za podjelu BiH i Hrvatske, odnosno za prisajedinjenje Srbiji Republike Srpske i Republike Srpske Krajine. Taj svoj plan objavio je u časopisu Epoha (broj 12, 7. januar 1992.), čiji se primjerak nalazi i u registru dokaza haaškog tribunala. Haaško tužiteljstvo je, naime, upravo časopis Epoha koristilo za izvođenje dokaza na suđenju Slobodanu Miloševiću jer je Epoha bila stranački časopis Miloševićeve SPS-a, stranke u kojoj je Dačić od 1992. do 2000. bio glasnogovornik, a od 2006. je njezin predsjednik.

Nekoliko mjeseci pred početak rata u BiH, današnji ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić napisao je novinski članak u kojem definira politiku kao “nastavak rata mirnim putem” i sanjari kako bi se od teritorija Republike Hrvatske koji je okupiran upravo srpskom agresijom i “srpskih teritorija u BiH”, čije je osvajanje bilo planirano, mogla stvoriti “treća Jugoslavija”.
“Proces izgradnje nove Jugoslavije, po treći put, svakako će ovisiti od volje naroda, građana i republika, koje u nju žele ući”, piše Dačić u tom članku, objavljenom u formi izvještaja sa skupa pod nazivom “Konvencija o novoj Jugoslaviji”. Zanimljivo je vidjeti šta sve Dačić u sljedećoj rečenici definira kao “republike”: “Dosad su se za ostanak u toj novoj saveznoj državi izjasnili, na ovaj ili onaj način, republike Srbije i Crna Gora, Republika Srpska Krajina i Srpska Republika BiH (u kojoj se nalaze Autonomna regija Krajina, SAO Sjeverna Bosna, SAO Semberija, SAO Romanija i SAO Istočna Hercegovina). Ukupno 12 miliona građana”. Dačić u članku ne pojašnjava ko to, osim Miloševića i njegovih simpatizera poput samog Dačića, igdje drugdje u svijetu priznaje te navodne republike. Ali zato, u dijelu članka koji zvuči kao da se radi o mokrim snovima malog Slobe, Dačić iznosi plan po kojem misli da bi sve te samoproglašene republike mogle steći međunarodno priznanje.

“Sve sporne teritorije treba staviti pod protektorat UN-a i plavih šljemova. TIme bi se osigurala možda i bolja zaštita srpskog naroda od agresije hrvatske vojske, ali bi se istovremeno stvorila mogućnost za izjašnjavanje stanovništva o svojoj budućoj državi (kroz 5 ili više godina). Svjetska iskustva govore da je u 90 posto slučajeva teritorijama koje su bile pod zaštitom UN-a priznato u bližoj ili daljoj budućnosti pravo na nezavisnost”, piše Dačić u svom članku u Epohi, koju je, inače, i uređivao.

Povijest je krenula ponešto drukčijim smjerom i područja koja su Srbi okupirali u Hrvatskoj i BiH nisu nakon UN-ova mandata postala nezavisne države, ali zato Kosovo jest: nakon što je Milošević izgubio rat u Hrvatskoj, bio prisiljen na mir u BiH, a međunarodna zajednica bombardiranjem Srbije spriječila njegov novi pohod i etničko čišćenje na Kosovu, ta nekadašnja srpska pokrajina stavljena je pod zaštitu UNMIK-a i potom proglasila nezavisnost, koju danas priznaje većina članica UN-a (ne i Srbija, ne i Dačić, iako je 1992. očito imao simpatije prema samom principu po kojem teritorij pod UN-ovom zaštitom postaje nezavisna država).

Na suđenju Miloševiću, haaško tužiteljstvo dokazivalo je da de facto nije bilo razlike između koncepta Velike Srbije, koji je otvoreno i javno pod tim nazivom promovirao Vojislav Šešelj, i koncepta “svi Srbi u jednoj državi”, koji je zagovarao Milošević, trudeći se da javno ne govori kako mu je cilj stvaranje Velike Srbije već nove Jugoslavije sa svim Srbima u toj državi.

Tužiteljstvo je dokazivalo da se u oba primjera radi o istoj doktrini velikosrpskog nacionalizma. Kao da se ništa nije dogodilo Dačić kao nekad aktivni zagovornik Miloševićeve velikosrpske politike danas iz Beograda poručuje kako nije uspio bošnjački plan stvaranja unitarne BiH, mada je bjelodano jasno da zapravo nije uspio njegov plan stvaranja Velike Srbije. BiH je preživjela kako tako, a Velika Srbija nikako!

 

 

Leave a Reply