Teror u Republici Srpskoj: Banja Luka je razbijena, neka se pripremi…

Sve je manje slobode, sve više terora u najvećem gradu Republike Srpske. Policija kontrolira sve segmente gradskog života, a na vrhu crne top liste su šetnje i pitanja slobodnih građana

Omiljena mantra Milorada Dodika je ona da je Republika Srpska uređena i stabilna teritorija i da sve zlo u ovoj zemlji dolazi iz Federacije. Još preciznije, od Bošnjaka. Najpreciznije – iz političkog Sarajeva. Na stranu sad drugi dio ove definicije, pozabavimo se njenom startnom pozicijom, onom koja manji bosanskohercegovački entitet tretira kao politički uređen i stabilan prostor.

Toliko je stabilan i uređen da ljudi otkopavaju kosti ubijene djece i prebacuju ih u inostranstvo. U isto to inostranstvo bježi svako ko je iole ozbiljnije pokušao promišljati stanje u entitetu. Zanimljiv je fenomen da iz materijalno najsituiranijeg republičkosrpskog grada bježe i oni sa zadovoljavajućim prihodima. Razlog je skriven u političkom teroru koji ne jenjava. Niko neće da živi niti da mu djeca rastu u atmosferi narastajućeg straha i sistemske odmazde.

Historija odlazaka ima i svoja viđenija imena. Tekućeg mjeseca iz Banje Luke je morao da pobjegne Srđan Šušnica, jedan od najistaknutijih kritičara režima. Mnogo prije njega to je morao da uradi novinar Slobodan Vasković. Njegov kolega Dragan Bursać nekoliko je puta bio upozoren da iz sigurnosnih razloga privremeno napusti grad, što periodično čini do današnjih dana. Davor Dragičević se izvukao u posljednji tren. Sad odlazak najavljuje i Draško Stanivuković.

Nedavno smo objavili tekst naše banjalučke saradnice Vanje Stokić, koju su tokom jedne večeri dva puta legitimirale „snage reda i mira“ dok je obavljala redovne novinarske zadatke. Najopasnija djelatnost u gradu trenutno je šetnja. Ministar Dragan Lukač kontrolira i po potrebi nedozvoljenim sredstvima suzbija svako paljenje svijeća, svaki transparent ili pitanje Ko je ubio Davida?, svaki pokušaj organizirane šetnje. U Lukača je strah ogroman, sasvim u skladu s njegovom nikad istraženom odgovornošću, ali i s masom i veličinom snaga koje je angažirao na suzbijanju protesta. Ipak, njegove represivne mjere ne smiju da od odgovornosti amnestiraju Milorada Dodika i Željku Cvijanović. Dok je Dodik u Sarajevu nenadahnuto govorio o nekakvom olimpijskom duhu (garnirajući taj užasni govor s kojekakvim mačevima historije i pravde), u Banjoj Luci je policija suzbijala čak i šetnju, iako su hodanje, trčanje, pokret uopšte, sloboda govora i tijela, temelj rečenog duha.

U Banjoj Luci poseban krak razočarenja rezerviran je za onaj politički segment koji sebe, evidentno pretenciozno, naziva BH blokom. Blok možda i jesu, ali bosanskohercegovački garant nisu. Kad ste zadnji put čuli da je neko iz Naše stranke, SDP-a ili DF-a ponudio relevantan osvrt na banjalučki teror. Da je prozborio koju o smrti Davida Dragičevića i o represiji nad članovima grupe Pravda za Davida? Da li su ikad uputili prosvjed povodom policijskog legitimiranja novinara i građana, hapšenja, prijetnji, batinanja? BH blok ima važnijeg posla, on se bavi utopijskim građenjem Bosne i Hercegovine za 22. vijek. A do tada, ove sitnice po Banjoj Luci nek sviđaju novinari, rijetki borci za ljudska prava i drugi zaluđenici.

Ništa manje razočarenje nije ni Mladen Ivanić, čovjek o kojem kruže neosnovane glasine da u Republici Srpskoj uživa stanovit ugled. Kakav ugled, čovjek se oglašava jedino povodom sopstvenog gubitka radnog mjesta na fakultetu, a što se tiče građana Banje Luke i njihovih političkih stradanja, tu je nezainteresiran, miran kao bubica.

Policijske prijetnje izrečene Ivanu Begiću skoro da su prošle nezapaženo, ni BH blok, ni Mladen Ivanić, ni ostaci opozicije u Republici Srpskoj nisu tu vidjeli povoda za ozbiljniju političku reakciju. Pobunjeni šetači Banje Luke prepušteni su sami sebi. Naspram njih je policijski aparat, gladan represije. Poštovanja je vrijedan svaki onaj građanin koji i dalje prkosi paljenjem svijeća, pokušajima šetnje i pitanjem Ko je ubio Davida?.

Banja Luka skoro da je pregažena. Šta će raditi vlast kada suzbije, pokori ili otjera i posljednje glasove otpora? Valja nahraniti ono malo naroda što je ostalo, a to je teren na kojem Dodik i ekipa već ne znaju da igraju.

Izvor: oslobodjenje.ba

Leave a Reply