Zaboravljeni heroji: Ivan Mijačević – brigadir koji je otišao tiho i sramotno

Grad Gradačac, baš kao i većina gradova Bosne i Hercegovine, ima određene specifičnosti kada je u pitanju posljednji odmbrambeno – osolobodilački rat ‘92 – ‘95. Gradačačka 107. motorizovana brigada, ne samo da je sa oko 7 000 pripadnika bila najveća brigada Armije Republike Bosne i Hercegovine, već je dobijanjem statusa “viteška”, 15. aprila 1993. godine, postala prva brigada ARBiH sa tim nazivom. Brigada koja je čuvala grad jednog od najvećih junaka Bosne, Husein kapetana Gradaščevića, i kapiju njezine Posavine, u prethodnom ratu dala je 624 šehida i poginula borca. Stroj od blizu 7 000 bosanskih gazija predvodio je čovjek tako jednostavnog nadimka, a tolike srčanosti i hrabrosti – Ivo, Ivan Mijačević.

Poznat još kao i kapetan, Ivan Mijačević je rođen u naselju Tramošnica Gornja, općina Gradačac 19. januara 1947. godine. Osnovnu i srednju školu je završio u rodnom gradu, a školovanje nastavlja na Vojnoj akademiji Jugoslovenske narodne armije – rod artiljerija. Radio je kao službeno vojno lice u Sloveniji. Nakon povlačenja JNA iz Slovenije, Mijačević se vraća u Gradačac i uključuje se u formiranje Teritorijalne odbrane gdje, 25. aprila 1992. godine, postaje njezin prvi komandant, a naredbom Predsjedništva Republike BiH, 21. decembra, postaje i komandant 107. brigade Gradačac. Dužnost komandira brigade obavljao je sve do 2. avgusta 1994. godine, kada je pod čudnim okolnostima i optužbama smijenjen. Sramno biva optužen i za saradnju sa HVO, koji ga je, navodno, vrbovao u svoje redove još početkom rata. Mijačević je takve navode negirao riječima: “Ja nisam Hrvat po zanimanju, nego samo po nacionalnosti”. Svojom harizmom, veseljem, smirenošću i poštenjem stekao je velike simpatije kod svojih boraca i stanovnika grada Gradačca i cijele BiH.

Nakon rata živio je u veoma teškim prilikama, sa statusom 60% ratnog vojnog invalida. Prvo ga je u maju 1997. godine uhapsila policija Republike Srpske, u čijem je pritvoru bio nepuna dva mjeseca. Sve do 2006. godine nije imao gotovo nikakve naknade za zasluge koje je stekao u ratu, kada mu je federalno Ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno – oslobodilačkog rata i Ministarstva za boračka pitanja Tuzlanskog kantona, uplatilo jednokratnu pomoć. I općina Gradačac je njegovoj porodici tek iste godine odlučila isplaćivati po 500 KM naknade svaki mjesec. Međutim, njegovo zdravstveno i stambeno pitanje nikada nije riješeno. Nakon duge i teške bolesti preminuo je 5. septembra 2007. godine u Gradačcu.

Na komemoraciji povodom smrti Ivana Mijačevića Željko Knez, prvi komandant 2. korpusa ARBiH, je izjavio: “Pitam se da li smo svi dovoljno učinili da olakšamo Ivanu posljednje dane. Nadam se da ćemo u budućnosti znati cijeniti njegovu hrabrost i zalaganje za Bosnu i Hercegovinu”.

Leave a Reply